Ja sam Petra.
Supruga, mama jednog dječaka i netko tko uvijek ima osjećaj da sve prolazi prebrzo.

Fotografija mi je dugo bila hobi, nešto uz što sam se opuštala.
Oduvijek sam bila u nekom kreativnom svijetu, crtanje, slikanje… samo što je fotografija bila najbrži način da uhvatim ono što vidim i osjećam.

Kad sam dobila sina, sve je to dobilo drugo značenje.

Shvatiš koliko su ti neki mali, svakodnevni trenuci zapravo najvažniji. I koliko ih nažalost brzo zaboravimo.

Danas fotografiram bez poziranja i bez pritiska.

Ne trebate znati što raditi, niti “ispasti dobro na fotkama”, dovoljno je da ste zajedno.

Kroz fotografiranje vas lagano vodim, ali bez forsiranja, da se možete opustiti i biti svoji.

Volim one tihe stvari koje se dogode između: pogled, dodir, način na koji dijete traži ruku. To su fotografije koje kasnije najviše znače.

Ako vam je važnije kako se osjećate na fotografiranju nego da sve bude “savršeno”, onda ćemo se vjerojatno dobro razumjeti.